Monday, December 15, 2014

Japan, po ko zna koji put - deo 1

Daklem, evo mene opet u tazbini. Nisam bas nesto planirao da dolazim, ali okolnosti, pa kad sam vec tu, rekoh da uzivam.


Leteo sam preko Singapura sa Singapore Airlines. Sad, nije da sam nesto preterano leteo sa njima, ali cini mi se u svakom pogledu da kvalitet usluge opada, a hrana najvise. Nekada sam uzivao da jedem kod njih u avionu, ali sada tesko. Kao i uvek i dalje mi je Singapur mesto na kojem evetnualno presedam na drugi let. Sumnjam da cu ikada otici tamo i provesti vise od nekoliko sati, osim ako me muka ne natera. Stvarno ne kapiram sta ima taj grad sto nemaju drugi veliki gradovi, u kojima je listom mnogo bolji osecaj. U avionu sam odgledao "Finding Vivian Maier", preporucujem.
Stigao sam u Tokijo u 21.30, zena me cekala na aerodromu i kojih 45 minuta kasnije smo vec bili kod njenih u kuci. Otisao sam da vidim klince kako spavaju, uzeo kljuceve od auto i otisao sa zenom na ramen. Kao i uvek, bilo je super ukusno! Odmah nakon klope odosmo kuci, istusirao sam se i otisao na zasluzen pocinak.


Prvi dan sam proveo igrajuci se sa decom u obliznjem parku, a kasnije su svratili neki prijatelji na pivo i meze. I Japan je pun malih pivara, pa sam probao par komada koje pre nisam, kao i Kirin Stout, odlican 5!


Drugi dan je bio rezervisan za kupovinu sa klincima. Vozili smo se do cuvenog predgradja Sakuragicho, to je , ako ste ikad videli slike Yokohame, ono sto se uvek eksponira. Soping centar je bio prilicno prazan, sto se mase ljudi tice, pa je moglo da se dise. Svuda su Bozicni ukrasi i cuju se Bozicne pesme, jebemliga zasto. Kupili klincima neke igracke, zatim jeli, i kupih jednu zimsku jaknu, posto je ova koju imam OK, ali vec malo ofucana, a vreme je hladnjikavo, da ne kazem hladno.


Nakon kupovine otisli smo na ferris wheel, stvarno nemam pojma kako se zove na nasem onaj tocak koji stoji uspravno i okrece se u krug. Ja patim od visine i bila mi je malo frka, ali je bilo lepo. u jednom momentu se ukazala planina Fudzi izmedju dve zgrade, a video se i Tokijo.
Uvece kad su klinci legli izasli smo da kupimo par namirnica. Alkohol je i dalje haos jevtin kad se poredi sa Australijom. Glenfiddich je ovde $23, a u Perthu $60, pa ti ne pij... Ja trenutno pijem Beefeater dzin, boca od 200ml je bila $5. Posto je ovaj put finansijski tesan, resio sam samo da se opustam u klopi i picu. Opet, siguran sam da ce da padne neka kupovina vinila, ali videcemo...


2 comments:

Anonymous said...

hajde nastavi ..jesi li posjetio love hotel ?

Anonymous said...

prljave price ne ove