Monday, October 15, 2012

Zbogom Tusta!

U ranim popodnevnim casovima stigla je losa vest iz Pule, a vrlo brzo mnogi nasi mediji su preneli: umro je Tusta...
Znalo se da je bolestan, ali bilo je vesti da se oporavlja, pa onda opet losuh vesti, a pre nekoliko sati stigla je i ona najgora. Kada sam je cuo neocekivano sam se rastuzio. Tustu sam znao jedva povrsno i znao sam da je bolestan i da ovo moze da se desi vrlo brzo, ali emocije su pobedile. Ipak su KUD Idijoti jako znacaj bend u mom kasnijem odrastanju da bih samo presao preko ove vesti.
Sve je krenulo negde 1986/87 kada sam prvu put cuo za ovaj bend cudnog imena. Tacnije, prva pomisao je da se radi o zaista debilnom bendu najgore vrste, tzv. pankerima koji su plitkoumno nzvali svoju grupu KUD Idijoti da bi dodali znacaj ljutog pankerstva.

Ipak, prva kaseta "Legendarni uzivo", koja je preko prijatelja dosla do mog kasetofona, je opovrgla moje ishitreno misljenje. Kaseta se slusala maksimalno i favoriti su se svakodnevno smenjivali.
1987 Idijoti nastupaju na subotickom festivalu i dobijaju nagradu publike (jer su ljuti pankeri uzimali glasacke listice publici i zaokruzivali KUD Idijote). Sreca, bese prenosa na TVu, a vrlo brzo i predstavljanja 5 bendova sa festivala u beogradskom Domu Omladine. Isli smo coporativno da gledamo Idijote po prvi put! Idijoti su opravdali ocekivanja.
1988 pevac mog tadasnjeg nazovi benda Cuja okrece broj telefona u Puli i zakazuje koncert Idijota u Smederevskoj Palanci. Jednog hladnog dana cekamo ih na zeleznickoj stanici, Tusta i ekipa izlaze iz voza, idemo u klub, tonska proba, kod Cuje na sarme, pa nazad na svirku.
U klub smo jedva usli. Kapacitet je bio oko 100 ljudi, a mislim da je bilo prodato bar 200 karata. Napolju -10, unutra +70. Bend krece, publika podivlja, zvucnici se lome, opste ludilo. Sutradan idemo u Beograd na reprizu (ne tako divlju, mada su svirali Bandiera Rosa sa White Riot/Divide & Conquer zavrsetkom, na sta sam bukvalno odlepio), nas cetvorica najupornijih. U povratku nas presrecu panduri, ali to je druga prica...
Otada sam gledao Idijote jos jedno 5 puta, tacnije svaki put kad su svirali u Palanci ili Beogradu. Svaki put je bilo odlicno, svaki put su bili srdacni. Nakon poslednjih koncerata u Palanci pre rata (dva za redom), sedeli smo bend, Petar Janjatovic i nas nekolicina do u kasne sate i smejali se kao blesavi. Idijoti, sva cetvorica iz najpoznatije postave, su bili izuzetno duhoviti.

Onda je doslo sranje, ja sam otisao u Australiju. Posle nekoliko meseci sam pisao Idijotima i, zacudo, dobio odgovor, iako pismo nije bilo potpisano. Nakon nekoliko godina poceli su da stizu novi album, na kasicicu, Idijoti nisu nikad bili zesce produktivan bend.
Bilo je perioda kada sam ih slusao svaki dan, narocito negde 2000/2001 kada sam kompletirao sve sto su objavili do tada. Uvek mi je period ranih singlova bio najbolji. "Mi smo ovdje samo zbog para" ima OK stvari, ali je lose snimljen. "Glupost je neunistiva" je dobro snimljen, ali ima nekoliko filera. "Megapunk" mi je najbolje snimljen i ima najvise dobrih pesama. "Cijena ponosa" je ocigledan kreativan pad, dok "Remek-djelo" nisam preslusao vise od 3-4 puta. Ako se ne varam, dosta toga je snimljeno za novi album koji se nikad nije pojavio, nadamo se da nece sada.
Svejedno, Idijoti su gomilom pesama, te izuzetno jasnim, glasnim i odlicnim stavom zadobili poverenje mnogih mladjih i starijih ljudi i zbog toga jesu jedan od nasih najvaznijih bendova. Zbog toga je prerani odlazak Tuste u vecna lovista izuzetan gubitak. Secam se kad je nama klincima pricao kako je svojevremeno odjebao sve i bez kinte krenuo stopom po Evropi. Secam se kako je bio odusevljen gostoprimstvom porodice moga prijatelja kod kojeg je ostao - kad se vratio u Pulu Tustina mama je zvala roditelje mog ortaka da se zahvali na gostoprimstvu!
I da ne duzim vise, lepa secanja ostaju, kao i lepe pesme. OVDE je pregrst odlicnih sakupljenih na "Bolivia R'n'R" LP, objavljenom za nemackog izdavaca Incognito Records.