Ovo je bilo na 756 blogova i foruma, ali ovoga puta je rip sa mojih ploca i kako sam se pre neki dan setio da nasem prijatelju i strastevnom slusacu muzike ovde jos nisam ovo snimio, resio sam da konacno okacim na net svoj rip prva dva albuma Obojenog Programa.
OP nisu vise misterija i cudo je da traju toliko dugo (oko 30 godina, verovali ili da). Narocito zbog toga jer su skoro 10 godina cekali na prvi album, ali se valjda upornost isplati i dobra tvrdoglavost vredi, bar kad je Kebra u pitanju. A da se ne lazemo, Kebra je Obojeni Program, isto kao sto je Mark E. Smith the Fall! Clanovi benda dolaze i odlaze, ova dvojica ostaju i velikom vecinom stvaraju pesme.
Za OP sam cuo neku godinu pre nego su se pojavili na famoznom YURMu i pokupili kajmak. Tada sam ih prvi put cuo, tj. video i cuo u cuvenoj Stereovizji. Odmah sam odlepio! Krajem 80-ih, uz bendove koji su dolazili iz Vinkovaca i Pule, to sto sam cuo (“Ona je tu”) je bilo nesto najbolje.
Ipak, morao sam da sacekam jos kojih par godina da se pojavi famozni prvenac “Najvaznije je biti zdrav”. A to se desilo negde bas uoci mog odlaska iz vojske. Dodjem kuci, slobodan covek, a ceka me LP Obojenog Programa!

To se slusalo po deset puta na dan, bukvalno. Nisam nalazio zamerku, niti jednu, ovom albumu. Gutao sam ga samo tako. Bilo mi je nesto najbolje sto sam cuo u to vreme. A onda je dosla promocija u KSTu. Naravno, islo se i tek sam se tu sokirao kad sam cuo da to moze i bolje od najboljeg da zvuci uzivo. Gledao sam ih posle toga jos nekoliko puta i uvek su bili fenomenalni.
Prvenac u sustini nije muzicki doneo nista novo, osim 11 odlicnih pesama. To je zaovstavstina novog talasa i ako treba da se uporedi sa stranim bendovima, meni to najvise vuce na Gang of Four, ali je mnogo melodicnije, cak mi i rani R.E.M. padaju na pamat, mozda zbog gitara. Sto se poredjenja sa nasim bendovima tice, ne bih se bas slozio sa ondasnjom recenzijom u Ritmu da je OP spoj Sarla i Boya. Meni to, najiskrenije, mozda najvise vuce na prvi LP Azre, sa malo vise pank energije. Produkcija je dosta slicna, tranzistorska, gitare reske, sve bez dovoljno niskih frekvencija.
Navodno je 8-kanalna mikseta u studiju “Akademija” imala samo 5 kanala koji su radili. Mada, siguran sam da je zasluga “tankog” zvuka i u ondasnje Jugotonovom rezu, koji je bio katastrofalan – 7” EP-ji S.T.R.A.H i Studenih sve govore. Mada, necu da se zalim, meni je i bolje da zvuci prljavo, jer to nekako daje jos veci ‘andergraund’ osecaj LP-ju.
Kao sto se zna, to je objavio zagrebacki Search & Enjoy u 1000 komada i to je odmah otislo! Posle je radjeno jos 500 komada, mislim, i to je vrlo brzo rasprodato. A onda je dosao rat…

Drugi album “Ovaj zid stoji krivo” je izasao za Tom Tom Music krajem 1991. Produkcijski (opet Koja) je zaista mnogo bolji, glasniji, cistiji, ali pesme nisu toliko dobre kao na prvom albumu. Tacnije, da je drugi album bio prvi bio bi odlican, ovako, nakon prvog: vrlo dobar 4.
Tada sam pre jednog koncerta u KSTu intervjuisao Kebru i rekao je da bend dosta slusa RHCP (sto su svi tada slusali, osim mene, naravno), sto se i oseca, narocito na basu. Koja je malo preterao sa nekim “modernism produkcijskim zahvatima”, narocito u “Nebo, nebo plavo je”, koja traje predugo, ali da je hit bio i ostao to stoji. Album ima mozda najbolju OP pesmu “Umoran je ovaj dan”, koju sam prvi put cuo na prvoj svirci OP koju sam gledao, i zapamtio je iz momenta, tako da kad sam ukapirao da se nasla na drugom albumu mojoj sreci nije bilo kraja!
Bend je jos tada pretrpeo promene: otisli su bubnjar Robert i prateci vocal Masa, ubrzo i basista… ali kao sto rekoh, Kebra je uvek bio sposoban da nadje nove clanove, isto tako dobre. Mada, po meni, OP vise nije bio isti nakon drugog albuma. Svaki album posle toga ima neke OK momente, ali nije mi dobar u celini. Uzivo ih nisam gledao od negde 1992 (na tvrdjavi u Smederevu, sa Boyama, kad je concert naglo prekinut da bi jebena Mira Skoric mogla da peva!), tako da ne znam kako to danas zvuci, a albume objavljuju svakih 17 godina, pa nesto i ne pratim…
Uglavnom,
evo ova dva bisera, uzivajte, ako vec niste!